IZVOR: Poslovni dnevnik

Nova metodologija donosi i poseban tretman za baterije koje pomažu stabilizaciji sustava.

Otprilike 1150 dana. Toliko projekti obnovljivih izvora energije (OIE) u Hrvatskoj čekaju cijenu priključenja na mrežu. Neki ne, doduše, jer su investitori već od svojih solarnih i drugih elektrana odustali i otišli ih graditi u neku drugu zemlju, dok se 60 njih još “drži” jer razvijaju projekte vrijedne tri milijarde eura. Ali eto, valjda dočeka tko čeka jer je Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) predstavila prijedlog nove metodologije kojom se određuje naknada za priključenje elektrana i drugih postrojenja na elektroenergetsku mrežu.

U javnom je savjetovanju dokument koji bi trebao donijeti više reda i predvidljivosti u postupke priključenja, što za OIE projekte, što za baterijske sustave za pohranu energije, a budući da je način izračuna cijene priključka pojašnjen, čekat će se još samo sam iznos naknade. Podsjetimo, dosad su troškovi priključenja ovisili o procjenama operatora mreže, lokaciji i tehničkim uvjetima svakog pojedinog projekta, dok nova metodologija to mijenja. HERA prvi put precizno propisuje način izračuna naknade, uvodi jedinične cijene po kilovatu (kW) te jasno definira tko i koliko sudjeluje u troškovima izgradnje i jačanja mreže.

Pravedniji sustav

Primjerice, naknada za priključenje ovisit će o naponskoj razini i snazi postrojenja. Tako će se projekti priključeni na niski napon, što uključuje male solarne elektrane i kućne sustave, obračunavati po jediničnoj cijeni za, naravno, niski napon, dok se za srednji napon primjenjuje zaseban izračun za industrijske korisnike i veće projekte. Najveće elektrane, poput vjetroparkova ili solarnih farmi, koje se priključuju na visoki ili vrlo visoki napon, plaćat će višu naknadu jer se za njihovo priključenje moraju jačati dijelovi prijenosne mreže.

Podjela troškova

Novosti je i podjela troškova između investitora i operatora mreže u kojoj korisnik mreže plaća trošak priključka te dio troška jačanja mreže, a ostatak financira operator.

U praksi to znači da će investitor plaćati naknadu po kilovatu priključne snage, po jediničnoj cijeni koju će HERA naknadno objaviti posebnom odlukom. Ako je elektrana blizu trafostanice, trošak će biti manji, dok će projekti na udaljenijim lokacijama, gdje treba graditi novu infrastrukturu, plaćati više. Time se, kako navodi HERA, osigurava pravedniji sustav u kojem “plaćaš onoliko koliko stvarno opterećuješ mrežu”.

Metodologija uvodi i poseban tretman za baterijske sustave. Za razliku od elektrana koje samo predaju energiju u mrežu, baterije mogu i preuzimati energiju, ali je u mrežu i vraćati. Prema novim pravilima, naknada se plaća samo za dio priključka koji se koristi pri punjenju jer se prilikom pražnjenja baterije zapravo pomaže stabilizaciji sustava. Plastičnije rečeno, baterije se prepoznaju kao alat koji pomaže u ravnoteži mreže, osobito u trenucima kada proizvodnja iz solarnih i vjetroelektrana oscilira.

Jedna od ključnih novosti odnosi se i na podjelu troškova između investitora i operatora mreže (HEP ODS i HOPS). Korisnik mreže plaća trošak priključka, odnosno izgradnju kabela i opreme koja ga povezuje s trafostanicom te dio troška jačanja mreže, ako je potrebno proširenje da bi mreža mogla prihvatiti novu proizvodnju. Ostatak financira operator putem naknada koje svi korisnici plaćaju u cijeni električne energije, zatim iz europskih fondova i prihoda od međunarodne trgovine električnom energijom. Ako se u budućnosti na istom dijelu mreže priključe novi projekti, troškovi se dijele pa se prvom investitoru vraća dio uplaćenog iznosa. Time se, pojašnjava HERA, izbjegava da prvi korisnik snosi puni trošak pojačanja mreže od kojeg kasnije imaju korist i drugi.

milijarde eura vrijedni su OIE projekti koji se trenutačno razvijaju

Metodologija uvodi i fleksibilne ugovore, novinu kojom se omogućuje brže spajanje solarnih i vjetroelektrana. Takvi ugovori dopuštaju da elektrana počne s radom čim se izgradi priključak, čak i ako mreža u cijelosti još nije ojačana. U slučajevima kada sustav ne može primiti svu proizvedenu energiju, operator može privremeno ograničiti proizvodnju, a investitor za neisporučenu energiju ima pravo na naknadu po tržišnoj cijeni. To znači da će novi projekti moći prije u pogon, a mreža će se istodobno moći razvijati postupno, bez preopterećenja.

Nova metodologija znatno je i detaljnija. Uvedene su točne jedinične cijene po kilovatu za svaku naponsku razinu, jasna pravila za obračun troškova i poseban tretman za baterije. Također, HERA sada može sama odrediti cijene, čak i ako operatori mreže ne predaju prijedloge na vrijeme. Za projekte koji su već u postupku priključenja predviđena su prijelazna pravila, odnosno oni će se dovršiti prema starim uvjetima, dok će se novi zahtjevi obrađivati po novom sustavu.

Primjeri iz Europe

U dokumentu se, također, navode i primjeri iz drugih zemalja Europske unije. Estonija, primjerice, primjenjuje jediničnu naknadu od oko 65 eura po kilovatu za pojačanja mreže, dok se stvarni trošak priključka računa zasebno. Polovinu troška plaća investitor, a ostatak mrežni operator. Ako mreža nije spremna, elektrana može početi s radom ranije, ali s mogućnošću ograničenja proizvodnje i uz naknadu za neisporučenu energiju. Finska i Danska koriste sličan model jediničnih cijena, čime se investitorima osigurava veća predvidljivost i stabilnost ulaganja.

U Hrvatskoj je nova metodologija dio i šireg plana modernizacije elektroenergetske mreže, posebno dijelova prijenosnog sustava naponske razine 400 kV, poput dionica Konjsko – Melina. Pojačanja će omogućiti prihvat većeg broja solarnih i vjetroelektrana, ali i sigurniji rad sustava. Troškovi tih ulaganja djelomično će se pokriti naknadama za priključenje, a dijelom prihodima od trgovine prekograničnim kapacitetima, koji godišnje iznose oko 20 milijuna eura. Ostatak će financirati HOPS i HEP ODS redovitim mrežnim naknadama. Procjenjuje se da će se učinci novog modela vidjeti postupno, u razdoblju od 10 do 15 godina, koliko je potrebno da se planirana pojačanja izgrade i puste u rad.